Odluka o tome koliko ostajemo u Širazu ovisila je samo o jednoj stvari: hoću li uspjeti pronaći neku opciju da posjetim Perzepolis koji je udaljen svega 60 kilometara ili ne. Perzepolis je jedna od naznačajnijih atrakcija Irana, ali u hostelu nisam uspijevao pronaći nikoga ko bi mi se pridružio (prijatelj je već bio ranije), a … Continue reading Iran: civilizacija iza zatvorenih vrata; Perzepolis i Isfahan (treći dio)
*** Idemo na jug *** Nakon Tabriza, Kandovana i Teherana vrijeme je da nastavimo s putovanjem kroz ovu veliku zemlju. Iako su autobusi super ugodni u Iranu, pokušavamo na svaki način pronaći opciju da nastavimo put vozom pa odlazimo na glavnu stanicu u Teheranu koja je super moderna i organizirana. Na naše upite ima li … Continue reading Iran: civilizacija iza zatvorenih vrata; Širaz (drugi dio)
*** Iran je dugo bio u mojim mislima. Sjećam se i godine i trenutka kada sam rekao sebi da moram kročiti na tlo ove zemlje. Bilo je to u ljeto 2013. godine. Zašto Iran, nemam pojma. Valjda iz istog razloga zašto i Kavkaz, Ukrajina ili bilo koji drugi dio svijeta koji me privlači. Moram priznati … Continue reading Iran: civilizacija iza zatvorenih vrata; Tabriz i Teheran (prvi dio)
Nakon sedam dana i obilaska Lisabona, Porta i Coimbre, ostalo mi je još samo dva dana za ovu zemlju koja me je brzo osvojila. Shvativši da nema šanse da vidim sve što sam zamislio, odlučio sam posljednja dva dana provesti u Lisabonu, tj. iskoristiti Lisabon za posjetu lokacijama u široj okolini ovog grada. Nakon razmišljanja … Continue reading Cabo da Roca: vodeni beskraj
Nakon istraživanja prelijepog Lisabona zaputio sam se prema sjeveru Portugala, u drugu portugalsku metropolu, a to je Porto. Toliko sam želio uživati u krajolicima Portugala vozeći se vozom, ali sam ostao šokiran cijenama karata od preko 30 eura u jednom pravcu pa sam brzo odustao od ove opcije i našao Flixbus koji me doveo do … Continue reading Porto: grad vjetra
*** Kao i krajem svake godine, i početkom nove, pravim neko putovanje, uglavnom ne daleko. Prošle godine je to bila Sofija, a sada je Solun. Odmah da kažem da je grad odličan, super atmosfera, vrhunski kafići, restorani i klubovi, sve u svemu vraćam se ponovo u Grčku prije ili kasnije. Jedino iznenađenje su nam bile … Continue reading Solun: kolo na ulici
Ukratko, ako nikada niste čuli za Trasnjistriju, to je ok! Malo ko jeste. Prvi put sam čuo o ovoj tvorevini nekada 2006. godine: tada sam rekao da ću jednoga dana ovo nešto, (polu)državu, ili šta već, posjetiti. U pitanju je rubni teritorij Moldavije na granici s Ukrajinom koji je de facto nezavisan od Moldavije. Moldavska … Continue reading Transnjistrija: zovite me Moždadržava
* * * Na zidu, iznad mog kreveta, od 2002. godine nalaze se dvije velike mape: jedna je mapa Europe, a druga je mapa svijeta. Tako bih ja, i tada, a i sada, bez ikakvog razloga počeo blejati u mapu i tražiti nepoznata mjesta, posebno u državama o kojima u našim medijima nikada ništa nismo čuli. Zašto … Continue reading Moldavija – europska šifra 404
*** Kosovo je za mene bilo ono što sam vidio u medijima: most na Ibru, ružna Priština, srpske enklave, tenkovi pored znaka "Priština" i faktički ništa više. Ne znam da li sam ikada čuo o Kosovu nešto pozitivno. E, da, jesam: Goran Milić je imao niz emisija koje su Kosovo predstavile u drugačijem svjetlu. Mislim … Continue reading Kosovo: država, to (ni)sam ja
*** Makedonija, ili kako se sad službeno zove Sjeverna Makedonija, mi je već dugo bila na radaru. Prvo, jer je tako blizu, drugo jer je bilo vrijeme da popunim rupe na mapi Balkana, i treće jer imam rodbinu koju sam svakako htio posjetiti. Ali Makedonija mi nije bila dovoljna i imao sam dovoljno slobodnih dana … Continue reading (Sjeverna) Makedonija: rođaci s juga
AnGo trips 