Lisabon: metropola na rubu Europe

***

Nakon pauze koja je trajala više od godinu dana, zbog dobro poznatih razloga, ovo ljeto sam čvrsto odlučio da moram negdje otići gdje dosad nisam bio. Sva sr… oko korone su značajno utjecala i na moju motivaciju da putujem iako mi je bježanje od kuće u krvi već cijeli život. Međutim, ovo ljeto nisam htio prepustiti stvari slučaju i stavio sam na papir nekoliko destinacija koje su nove, a ipak su relativno lako dostupne u postojećim uvjetima.

Turska? Hm, bio sam, ali nisam bio na istoku Turske. Baltik? Potencijalno zanimljivo, ali trebalo mi je nešto vrelo, uzbudljivo i na jugu. Dakle, Baltik otpada. Iran, centralna Azija, Tadžikistan, Kirgistan? Trenutno skoro pa nemoguće i previše riskantno. Ipak sam se želio neki vid sigurnosti, tj. želio sam biti siguran da neću zaglaviti na nekom lijevom aerodromu jer nema letova prema Europi. I onda je ostao: Portugal. Morao sam otići negdje daleko, ili barem relativno daleko od kuće, čuti novi jezik i vidjeti nove stvari pa je Portugal ispao kao neka kombinacije racionalne odluke (“koliko para, toliko muzike”) i odluke koja je nastala zbog nekih unutarnjih nagona koje osjetim skoro svaki put kada trebam odlučiti gdje ići. Kako više putujem sve manje se vodim istraživanjima destinacije unaprijed, nego jednostavno čujem glas u sebi koji kaže “Idi tu” i tek onda vidim koliko je to izvedivo.

Već godinama slušam preporuke da idem i upitnike zašto tamo već nisam bio. I pomalo pod utjecajem iskustava drugih odlučio sam da idem u Portugal. Ali… Portugalce je uhvatila panika zbog širenja novog soja, ne znam koje je grčko slovo u pitanju, pa sam svakodnevno pratio da li uopće mogu ući u državu. I tako sam, s dozom nervoze do zadnjeg dana, ipak uspio doći do ove ugodne zemlje na samom rubu Europe.

Portugal je jednostavna zemlja za posjetu. Putovanje kroz zemlju je praktično, organizirano i brzo. Portugalci su ljubazni, ali i dovoljno rezervirani pa imate sasvim lijep balans između mira i tišine i interakcije s lokalcima. Toliko je destinacija za posjetiti da je teško napraviti opciju koja pokriva sve u nekih 8 do 10 dana, koliko sam ja ostao. Portugal je za prosječnog turistu i cjenovno prihvatljiv, posebno sada. Ipak, na kraju sam se odlučio na klasičnu Lisabon-Porto rutu, a onda sam sve između ostavio unutranjem osjećaju pa sam se na kraju odlučio posjetiti i Coimbru, Cabo da Roca, Sintru i Cascais. Jasno mi je da ću morati otići opet jer sam uživao u posjeti. U ovom dijelu upoznajem vas s Lisabonom, a onda i s ostalim destinacijama na kojima sam bio.

***

Konačno na aerodromu

Ok, ja sam zaluđen avijacijom i atmosferom koju stvaraju aerodromi. Kao da si u nekom balonu i uvijek mi je uzbudljivo gledati sve te silne ljude koji negdje idu. Doduše, sarajevski aerodrom nije dobar primjer jer i dalje izgleda kao autobusna stanica s toliko limitiranom ponudom i letova i usluga da pravu atmosferu tu i ne možeš doživjeti. Ipak, neke stvari se mijenjaju i izgrađuju, ali jadno je da uđeš unutra i osjetiš dim i ekipu koja ne zna komunicirati s putnicima. Na aerodromu i dalje skoro sve miriše na provinciju i skromnost. Da li je ovo nedostatak ambicije, znanja ili je ovo zaista naš najviši domet, nemam pojma, ali teško mi je prihvatiti da je ovo je zaista najbolje što glavni aerodrom u državi može ponuditi. Ipak, s obzirom na virus, na aerodromu je gužva i malo je haotično i po prvi put mi treba više od deset minuta da završim čekiranje.

• 

Nakon dvadeset mjeseci po prvi put sam u avionu i uživam u osjećaju kada se zalijepim za sjedalo pri polijetanju. Dobro došao u svoje normalno okruženje! Naravno, letim gdje drugo nego u Beč (odakle da lovimo konekcije, imamo još Istanbul i Frankfurt) odakle idem dalje, prema Lisabonu. I na sarajevskom i na bečkom aerodromu detaljno se gledaju testovi i potvrde o vakcinaciji i ovo je očito normalno stanje koje sam prihvatio kao uvjet da nastavim s koliko-toliko normalnim životom. Nakon par sati pauze konačno sam na svom letu prema Lisabonu (koji je polu-prazan) koji će me nakon četiri sata dovesti do moje prve destinacije.

Razumljivo je da Austrijanci na kratkom letu iz Sarajeva ne nude ništa, ali umirao sam od gladi do Lisabona pa sam s malo entuzijazma kupio nekakav precijenjeni portugalski sendvič u avionu. Navodno, zbog virusa više nema usluge na letovima, ali nisam baš siguran da je samo to u pitanju. Već je skoro 23:00 sata i slijećemo u vjetroviti Lisabon (vjetar će me pratiti svih deset dana putovanja). Po preporuci prijatelja kod kojih ostajem par dana u Lisabonu, koristim Bolt apliakciju umjesto metroa (maksimalno izbjegavam taksi, osim ako nemam drugog izbora) jer je dosta kasno, a i Bolt daje opciju korištenja vaučera od drugih putnika koji vam preporuče aplikaciju (kao neki popust jer ste novi korisnik).

Bolt je najbliži Uber sistemu iako je nešto povoljniji, ali pazite na aerodromu jer Bolt ne dolazi na svaku lokaciju nego morate izaći na jedan od terminala ili na “departures” gdje će vozilo doći. Super je stvar što možete skoro sve platiti karticom (Bolt također) i nema potrebe da vucarate novac sa sobom dok ste u Portugalu ili da mijenjate previše para. Dok sam ja skužio kako ovo ide zamalo sam izgubio vožnju, ali u zadnji tren me je vozač primjetio i skoro praznim lisabonskim bulevarima vozimo se do stana mojih domaćina na sjeveru grada. Super je da je aerodrom skoro u centru pa vam je sve praktično i lako stići. Nakon cjelodnevne tutnjave i tračanja po aerodomima, konačno sam u krevetu i jedva čekam idući dan da istražim portugalsku metropolu. Dobro došao u Lisabon!

***

Stari Lisabon: slava nekada moćne zemlje krije se u uskim ulicama

Nakon dana odmora vrijeme je da istražim glavni grad Portugala. Moji domaćini žive na sjeveru Lisabona u dijelu grada koji se zove São Domingos de Benfica te mi preporučuju korištenje metroa kako bih stigao da turističkog centra Lisabona. Međutim, potrebno mi je da upoznam i manje poznatu stranu Lisabona kako bih osjetio puls grada pa se upućujem na šetnju do centra koja je trajala oko dva sata uz lagano stajanje. Ipak, i Lisabon i Porto će me u narednim danima totalno fizički iscrpiti jer su gradovi izuzetno brdoviti pa se u narednim danima odlučujem koristiti metro.

Iako je već 11 sati, ovi obični kvartovi su dosta tihi, a neke trgovine se tek otvaraju. Kroz naredne dane bit će mi jasno da cijeli Portugal ima neku svoju dinamiku gdje sve počinje kasnije pa se utiša u sred dana pa onda sve ponovno postaje užurbano i aktivno navečer. Međutim, čitava priča oko virusa ipak jeste utjecala na atmosferu u gradu koji niti u jednom trenutku nije bio krcat, a restorani i kafići su se počeli zatvarati od 22:30 što je bilo totalno čudno za vidjeti u turističkoj zoni i u gradu u čijem širem području živi skoro 3 milijuna ljudi. Osim toga, obaveza nošenja maske na otvorenom me je na početku nervirala, ali kasnije sam na to i zaboravio. A i maska je dobro poslužila zbog vjetra koji mi je derao lice.

Danas nemam nikakav precizan plan pa se šetkam prema centru i stajem gdje mi se staje. Morao sam popiti kavu i probati taj čuveni portugalski specijalitet koji imate na svakom koraku u svako doba dana: pastel de nata. Kava me je oborila s nogu, a pastel je ok i dođe kao super snack za nastavak puta. Uživam u dobroj kavi promatrajući ove obične ljude koji obavljaju svakodnevne poslove u jednom običnom i tihom kvartu. Portugalci ni po čemu nisu dramatični, glasni, nadmeni: kuda god sam se kretao susretao sam normalne, skromne ljude koji ti upute pomoć i pokoju riječ i onda te ostave na miru.

Skoro sve ulice su popločane malenim kockama koje često kriju neki umjetnički rad ili imaju motive mora (brodice, ribe) u crno-bijelim kombinacijama, čak i izvan centra grada. Osim toga, tek poneka zgrada nema pločice: čak i nove građevine izgledaju fascinantno s bezbroj dezena među kojima dominiraju bijelo-plave kombinacije. Pločice i kamene ulice daju nevjerojatan pečat, ne samo Lisabonu, nego i svim ostalim destinacijama na kojima sam bio tijekom deset dana. Moram priznati da mi je fascinantna ovolika posvećenost onome što često uzimamo zdravo za gotovo poput trotoara ili fasade.

Grad je i dalje iznenađujuće tih iako nije pretjerano vruće i zapravo je dosta ugodno za šetanje. U razgovoru s lokalnim vlasnikom restorana u samom centru saznajem da ove godine ostvaruju tek 10% od uobičajenog prometa što je čak bilo i meni jasno jer su restorani i kafići često bili prazni.

I konačno, dolazim do samog ruba dijela grada koji najviše zanima turiste, a to je Park Eduarda VII odakle se pruža odličan pogled na eustarij rijeke Tagus na čijim obalama se nalazi Lisabon. Da nisam otvorio mapu ne bih nikada rekao da je u pitanju rijeka jer je preširoka, a drugo, miriše na more. I Lisabon i Porto, dva najveća grada, su malo uvučeni prema unutrašnjosti, a od oceana ih dijeli par kilometara. U danima koji će uslijediti bit će jasno i zašto, izuzetno je hladno i vjetrovito na samim obalama Atlatnika mada sam siguran da tu postoje i drugi razlozi.

Sada konačno vidim Lisabon s razglednica i već me hvata uzbuđenje i ugodan osjećaj jer sam konačno tu! Sviđa mi se grad i dobivam ugodnu vibru iako i dalje nisam vidio skoro ništa značajno. Neke gradove jednostavno osjetiš, a neki su ravna crta. Lisabon spada u prvu kategoriju. Osjetim elemente europskog juga, socijalne gradnje i modernizma na svakom koraku. Gledajući stambene blokove, koji su skromni, osjećam se pomalo kao kod kuće, moderni Lisabon ipak pokazuje da je ova zemlja Zapad, a stari Lisabon krije svu grandioznost ove nekada moćne zemlje. Ipak, Portugal je danas mjesto na kojem se susreću ljudi iz njegovih nekadašnjih kolonija, Brazila, Angole, Mozambika, Zelenortskih otoka… I novih Portugalaca iz Šri Lanke, Indije, istočne Europe i drugih destinacija. Lisabon je iznenađujuće internacionalan i engleski vam je sasvim dovoljan da preživite kao turist. Brzo skužite razliku između lokalnih Portugalaca jer su dosta tiši od njihovih sunarodnjaka iz Brazila i Afrike.

Grad je dosta zelen s velikim brojem velikih i lijepih parkova i avenija na kojima u hladu možete ljenčariti cijeli dan. Krećem se avenijom Liberdade koja me vodi u samo srce starog Lisabona.

Sada već vidim i pokojeg turistu, a s turistima dolaze i lokalni prodavači naočala, suvenira i u slučaju Lisabona – narkotika. Naime, sve droge u Portugalu su dekriminalizirane pa se nemojte iznenaditi ako vam priđe ekipa koja nudi travu ili štošta drugo, ali brzo vas puste na miru ako mahnete rukom da odu. Ipak, na svakom su koraku i barem mi je deset ljudi prišlo u par turističkih blokova Lisabona jer skuže ako si stranac pa krene spika “Hey, where are you from, hashis, hashish?”. Iako sam tamnoput (pa sam mislio da se lako uklapam u okolinu), ipak je jasno da sam teško domaći pa onda budemo lakša meta. Posebno su aktivni navečer, ali ovo ne treba nikoga plašiti, grad je siguran, barem u svojim centralnim kvartovima i stambenim blokovima.

Lisabon je poznat po svojim čuvenim mini žutim tramvajima koji su bacili u sjenu sasvim moderan gradski prijevoz. Ti tramvaji se kreću po nemogućim lokacijama boreći se s uskim uličicama, parkiranim automobilima i nespretnim vozačima koji su blokirali put tramvajima koji jure gore-dolje. Osim potrebe lokalaca, tramvaji su postali magnet za turiste, a posebno je slavna linija broj 28 koja vas vodi kroz glavne turističke atrakcije Lisabona.

Lisabonska katedrala i tramvaj 28

Brdovite lisabonske ulice polako uzimaju svoj danak i vrijeme je da napravim mini pauzu. Upravo zahvaljujući tome nailazim na omiljenu lokaciju u gradu, a to je vidikovac Miradouro das Portas do Sol odakle se pruža najljepši pogled na stari Lisabon. Teško je šarm Lisabona objasniti, snimiti ili uslikati: bezbroj slatkih, brdovitih i uskih uličica u ovom dijelu grada vas tjeraju da se šetate gore-dolje, istražujući prelijepe objekte sa šarenim dekoracijama i ugodnim bojama. Lisabon je lepršav, ugodan i zapravo jednostavan grad koji nudi bezbroj mogućnosti svojim gostima. Zapravo, veliki broj atrakcija se nalazi u ovom dijelu grada koji se zove Alfama, a drugi značajan dio grada za turiste je Bairro Alto s bezbrojnim kafićima i restoranima. Naravno, ne smije se propustiti ni obavezna šetnja uz Tagus koji postaje sve atraktivniji sa svojim šetnicama i restoranima na obali.

Još se malo šetam ovim dijelom grada prije nego nađem nešto za jesti. Nisam pretjerani zaljubljenik u kulinarstvo i u principu uvijek probam nešto lokalno, ali uglavnom jedem prvo što mi dođe pod ruku. Portugalska kuhinja je iznenađujuće teška (ili je samo moj dojam takav?!), a opet, s druge strane, nisam ni ljubitelj ribe koju ovdje imate na svakom koraku. Ipak, dvije stvari su odlične; kava (koju sam već spomenuo) i lokalno pivo Super Bock s kojim sam se družio često tijekom boravka. 🙂

Polako se učim da je nekada bolje vidjeti manje atrakcija i uživati u trenutku nego čvrsto se držati rasporeda koji sam zamislio, pogotovo u gradovima poput Lisabona u kojem skoro svaka ulica krije nešto novo. Osim toga, brdovitost Lisabona vas tjera da malo zastanete i razgledate oko sebe.

Već je skoro predvečer i spuštam se prema rijeci Tagus oko koje konačno vidim više ljudi. Počinje puhati vjetar i zapravo se u narednih par sati smrzavam i dobivam lekciju šta mi je raditi u narednim danima. U Lisabonu jeste toplo, ali niti jednog trenutka nemoguće za podnijeti, ali već oko 6 navečer vrijeme je da izvadite svoje dukseve i jakne jer vam neće biti ugodno.

Svakako centralno mjesto ovdje jeste trg Praça do Comércio koji je jedan od najvećih trgova u Portugalu. Osim veličine nešto nisam oduševeljen: više je fascinantno da je zapravo ovo jedno od mjesta odakle su Portugalci počeli osvajati svijet prije nekoliko stoljeća. Nekada tako moćna zemlja danas tek jedna malena zemlja na rubu Europe.

Nakon cjelodnevnog obilaska odlazim do čuvenog lifta Santa Justa koji dominira među zbijenim blokovima u centru grada. Nažalost, lift je trenutno van funkcije, ako i mnogo drugih stvari u gradu, zbog virusa. Zato sam se odlučio potražiti drugu lokaciju kako bih iz ove perspektive vidio Lisabon. Put me vodi prema kosturu nekadašnje velike gotičke crkve koja je uništena u velikom potresu 1755. godine i od tada počinje padati moć tadašnje velike portugalske države.

Nakon što sam nabio solidnu kilometražu danas vrijeme je da se slegnu utisci i da sutra upoznam drugo, modernije lice Lisabona.

***

Lisabon: grad 21. stoljeća

U Lisabon ću se vratiti zadnja dva dana boravka u Portugalu nakon što posjetim druge lokacije u zemlji. Za danas sam odlučio vidjeti neke impozantne moderne građevine na samom sjevernom rubu grada koji se zove Parque das Nações koji je ugostio EXPO. Primarno me zanima fascinantna željeznička stanica Oriente do koje me vodi direktna metro linija (sve do aerodroma).

Za ljubitelje moderne arhitekture i generalno objekata koji su posvećeni transportu putnika, ovo je odlična lokacija mada stanica izgleda pomalo zapostavljeno. U Lisabonu se nalazi više željezničkih i autobusnih čvorišta pa dobro pazite kada budete bukirali karte prema ostatku zemlje s koje stanice polazite.

Čitav ovaj dio grada predstavlja suštu suprotnost romantici starog Lisabona koji sam vidio jučer. Novo i staro ovdje ide ruku pod ruku i pokazuje pravo lice Lisabona. Danas sam odlučio imati manje intezivan dan iako znam gdje želim ići i šta želim vidjeti, ali jučerašnji dan je ipak bio previše jer jer je bezbroj lokacija koje ne želite propustiti, ali opet ne stignete vidjeti sve. Lagano se šetam uz Tagus uživajući u ugodnom vremenu i promatranju modernog lica Lisabona. Koliko god uživam u činjenici da je tiho usred sezone, opet mi nedostaje malo više poletne energije, ali izgleda da ćemo morati sačekati još malo.

Lisabon krije još jednu odličnu atrakciju, a to je oceanarij koji je najveći u Europi. To je jedina lokacija na kojoj sam morao čekati duže da uđem. Iako sam totalni laik za ovo polje, oceanarij je zaista ugodan i uživam promatrajući sav silni morski svijet koji je obilježio postojanje ove zemlje. Ne pravite grešku kao ja: kupite kartu online i koristite poseban red. Nikako da skinem sa sebe ove balkanske navike čekanja u redu i često zaboravljam da u dobrom dijelu svijeta to odlazi u zaborav.

Današnji dan, iako je tražio malo više razmišljanja o logistici i prebacivanja s mjesta na mjesto, je bio lakši nego jučer. Ostalo mi je da mi se slegnu utisci i da Lisabon vidim opet zadnja dva dana puta nakon posjete Portu koji je moja iduća destinacija.

***

Idući blog: Porto!