***
Priznajem, malo sam se ulijenio posljednjih nekoliko godina i nisam pisao, iako sam putovao vjerovatno više nego ikad ranije. Međutim, destinacije koje sam posjećivao su dobro poznate kod nas (mada, nije ni to baš dobar razlog za ljenštinu) pa nisam imao elan za pisanje. Ipak, ovo ljeto mi je neplanirano “izletjela” destinacija, odnosno zemljica o kojoj se kod nas malo govori, a iskreno poznajem svega nekoliko ljudi u svojoj okolini koji su posjetili Maltu. Malta je mikrozemlja usred Mediterana s 542.000 stanovnika. Veći otok Malta, i manji otok Gozo, čine većinu ove zemlje, a od kraja jednog do kraja drugog otoka je udaljenost otprilike kao od centra Sarajeva do Visokog. I to je sve. Krajem ljeta na Malti me je dočekala vrućina, bezbroj turista, lijepo vrijeme i slatki, maleni koktel barovi na svakom koraku. Maltežani su dosta prijatni, opušteni i spremni pomoći što svakako predstavlja dodatni razlog da se vratim. Pa, idemo redom…
***
Britanci, Australci, Kanađani, Talijani, Francuzi, Srbi – i jedan Bosanac
Put na Maltu me, naravno, vodi preko Beča, jer kako drugo iz Sarajeva doći do drugih destinacija nego da loviš konekcije preko Beča, Frankfurta ili Istanbula. Ipak, treba priznati da je situacija u Sarajevu sada daleko bolja nego ranijih godina i da već sada imamo opcije za letjeti na destinacije na koje ostatak kontinenta leti redovno već godinama. Malta nije jedna od njih pa me put prema ovom otočiću vodi najranijim jutarnjim letom do preko Beča. Iako je jedva 5 sati, sarajevski aerodrom je krcat pa mi nešto konačno drago da vidim haos ovako rano na inače godinama prilično pustom aerodromu.
Preko zelenih bosanskih brda i planina brzo stižemo do Beča i nakon par sati opet se vraćamo na jug. Ja i moje društvo već pri slijetanju na Maltu zbijamo šale jer smo bukvalno pretjeli preko oba velika malteška otoka prilikom slijetanja pa zaključujemo da smo već vidjeli sve i da možemo odmah nazad. Međutim, neka vas veličina Malte ne dovede do pogrešnih zaključaka: ispostavit će se veoma brzo da itekako imate posla oko obilaska i da bez auta nećete vidjeti skoro ništa.
Nakon jutarnje svježine Sarajeva dočekuje nas vrućina, vreli asfalt i sunce Malte uz pokoji oblačić. Malteški aerodrom, praktičan i nevelik, je krcat, a na svakom koraku su gosti iz Australije, Kanade, Britanije, Italije, Francuske i na moje iznenađenje iz Srbije. Međutim, u narednim danima saznajem da je ovdje prisutna dosta velika zajednica iz Srbije, a pri dolasku slijeće i avion iz Beograda i Niša. U noćnim satima u pojedinim barovima trešti srpski folk, dakle, teren domaći.
Mi smo smješteni u Valletti, glavnom gradu Malte, u kojem živi svega 6.000 stanovnika. No, opet da vas ova informacija ne zavara, pola Malte je jedan veliki grad (svi gradići spojeno u jednu cjelinu), a pola je pustoš uz pokoje selo i gradiće okružene kamenjarom. S aerodroma je praktično doći do Vallette gradskim prijevozom (3 eura karta u jednom smjeru), a Uber je također dostupan i dosta jeftin (oko 12 eura).
Uvijek volim već pri dolasku osjetiti vibe i pokušati izvući zaključak o mojoj novoj destinaciji. Dok se kotrljamo busem prema Valletti, prolazimo kroz predjela i naselja koja me malo podsjećaju na moje putovanje kroz Iran, pa na Grčku, pa na Italiju pa na nešto savim treće što dosad nisam vidio. I ovo nije nikakvo iznenađenje jer je ova zemlja kroz svoje preživljavanje usred Mediterana bila pod utjecajem raznih kultura.
To se vidi i kroz malteški jezik koji mi je bio veliki šok, iako sam znao od ranije da je jezik dosta sličan arapskom. Ja sam iskreno očekivao dominaciju engleskog, međutim ispostavilo se drukčije. Istina, skoro svi govore engleski (što znatno olakšava boravak), ali Maltežani će se uglavnom odmah nakon odgovora na engleskom vratiti malteškom.
I nakon 20 minuta stižemo na kapiju Vallette, odnosno fontanu boga Tritona, odakle pješačkim bulevarom idete pravo prema moru.
***
Referenca nekada i nije mjerilo
***
Dosad nikada nisam probleme oko stanova i hotela, osim da možda nije sve kao na fotkama (nešto je manje ili nešto nedostaje i slično), ali ovaj put je dolazak na novu destinaciju krenuo s rješavanjem izazova. Naime, na dolasku na adresu nije bilo ključa, a unutra se čulo neko mrmljanje. Iako smo došli duboko nakon označenog najranijeg vremena za check in, stan nije bio spreman, sve je bilo prljavo i stan je izgledao sve osim kako je izgledao na fotkama. Možda bih prije koju godinu i slegnuo ramenima i ostao, međutim za zajebancije ove vrste i laganja nemam više živaca. Stan je bio pun vlage, zidovi crni, paučina, žuti jastuci, prljavo kupatilo, ukratko mjesto nije bilo za boravak.
Nakon kratkih konsultacija uz pivo, i pokoji osmijeh iza kojeg se krio umor, u obližnjem baru (jer u stanu nismo mogli boraviti) odlučujemo pisati airbnb-u i pronaći drugi smještaj. Ono što nam nije bilo jasno jeste prosječna ocjena 4.5 od 5.0 i odlične reference za koje, poslije saznajemo, da su vjerovatno lažne. Nakon last minute bukiranja drugog smještaja usred turističke sezone, u novom stanu nas dočekuje šampanjac i poruka domaćina pa nešto razmišljam da je to došlo kao nagrada nakon udisanja odvratne vlage u prvom stanu.
Zaključujem da i godine iskustva i bezbroj stanova i hotela kroz koje sam prošao, nisu nikakvo mjerilo i garant da nećete izvisiti tako da, pamet u glavu. Prvi stan je uskoro misteriozno nestao s mreža, a Airbnb je odradio svoj dio posla i vratio novac jer stan nije odgovarao činjenicama. Konačno je vrijeme da se upoznamo s Vallettom.
***
Valletta – ušuškana bombonica
***
Iako smo smoreni nakon puta i zbog vrućine, ipak ne gubimo vrijeme i za prvi, od pet dana, odlučujemo lagano obilaziti glavni grad i upiti atmosferu. Valletta je vrhuski gradić, izgrađena na poluotoku, a od kraja do kraja grada imate 650 metara tako da sve možete obići pješice. Osim haotičnog prometa na čitavoj Malti, u Valletti su uličice u samom gradu dosta tihe i nema divljanja vozača (što nije slučaj kad izađete na malteške magistrale). Dočekuje nas ugodna atmosfera juga Europe, s ulicama ispunjenim uličnim restoranima i barovima. Valletta je dosta živahna, ali do ponoći nakon čega se turisti sele u St. Julians koji je navodno meka za partijanje (a kako nam je više osoba u različitim okolnostima preporučilo da nije vrijedno posjete, odlučili smo energiju i vrijeme uložiti u uživanje u Valletti).
U Valletti se na svakom koraku nalaze manje i veće crkve, spomenici, sveci na zidovima zgrada i mnogobrojne proslave različitih svetaca koje prate vatrometi, čak i danju. Mi smo u kvartu odmah pored crkve tal-Madonna tal-Pilar, a u neposrednoj blizini se nalazi, turistički popularna, katedrala sv. Pavla. Prelijepa bazilika nalazi se odmah pored, tako da za ljubitelje sakralne arhitekture na Malti nema zime.
Bazilika Gospe od Karmela u srcu Vallette teško da može proći nezapaženo – njena ogromna kupola dominira gradskim pejzažom i vidi se na svim razglednicama i snimcima Vallette. Posebno zanimljiv detalj je drveni kip Gospe od Karmela, star preko 300 godina, koji se jednom godišnje svečano iznosi iz crkve tokom velike procesije. Mještani tvrde da kip ima posebnu energiju i da je činio čuda, tako da ne iznenađuje velika popularnost ove crkve među lokalcima i turistima.
Malta je spoj kontrasta pa tako, veliki utjecaj Crkve uporedo prate veoma liberalne politike na skoro svim poljima. Malta, koliko god malena i izolirana usred Mediterana, toliko je u isto vrijeme globalizirana i otvorena svijetu i ovaj kontrast nas prati na svakom koraku. Skoro sva radna snaga u uslužnom sektoru dolazi izvana, što nas je također iznenadilo. Izgleda da i Maltežani imaju probleme s manjkom radne snage jer ne bezbroj radnji viđamo natpise i pozive za otvorena radna mjesta.
Šetajući kroz ulicu Old Theatre prolazimo kraj velikog broja malenih, uličnih restorana, a tu se upoznajemo i s malteškom kuhinjom, koja je pod stranim utjecajem ipak razvila neke posebnosti. Malteški specijalitet je zec i ovdje je odluka usvojena jednoglasno da zeku ipak nećemo jesti nego ćemo ranije probati neke od bezbroj malteških sireva.
Malta je suha i klima je uglavnom pogodna za koze i ovce tako da dominiraju razne vrste sireva koje prate suho meso (ukratko, ono što je kod nas standardna meza na Malti je lokalni specijalitet). Dobra stvar je što na dosta mjesta možete kombinirati bezbroj različitih vrsta sireva koje imate na meniju tako da možete odabrati ono što vam odgovara. Ako vam ideja da jedete zečeve i sir ne zvuči primamljivo, nema problema: Malta je toliko internacionalizirana da na svakom koraku imate talijansku, grčku ili razne vrste arapske kuhinje, tako da nećete ostati gladni. Iako je sezona u punom jeku, cijene su iznenađujuće pristojne i nešto niže nego u nama susjednoj Hrvatskoj.
Nastavljamo dalje istraživati uske uličice Vallette koje nas vode do bara Rumi, kojeg spontano otkrivamo. Odlične koktele prati javno čitanje poezije tako da, ukoliko niste ljubitelji divljanja po klubovima, ovaj bar vam nudi sasvim drugu atmosferu. Vraćamo se Rumiju i narednih dana jer zaključujemo da je, sjediti vani na stepenicama u uskoj ulici, dok vani dere 30 C, stvar koja nam najbolje odgovara.
Ipak, Valletta nije samo crkve i kafane. 🙂
Malta, iako suha i skoro bez šume, ipak ima ugodne, ali malene parkove koji su također atrakcija za sebe, prije svega jer služe kao vidikovac. Jedan od tih je Barakka, odakle se pruža lijep pogled prema gradovima s druge strane zaljeva.
Pokušaj da opalim koju fotkicu s gornje terase ne ide jer je sve krcato turistima, ali idući dan, sasvim slučajno, dolazimo do “donje” Barakke, na kojoj je daleko manje ljudi, a pogled je i dalje prelijep. Tu se nalazi i spomenik posvećen britanskom admiralu Alexanderu Ballu i ovaj park ima onaj skriveni šarm kada shvatiš da si na lokaciji koju lokalci obilaze, a turisti je možda nisu ni svjesni.
Inače, britanski utjecaj je sveprisutan, od balkona koji me podsjećaju na čuvene londonske ulice, do naziva ulica pa na kraju do samog jezika. Iako malteški engleski ima specifičan naglasak, ipak je olakšavajuća okolnost znati da se okolo možete kretati bez znanja lokalnog jezika. Ipak, trudim se naučiti nekoliko riječi malteškog, a brzo shvaćam da, i to što sam “naučio” nisu ništa drugi nego posuđenice iz raznih jezika, poput na primjer “Merhba” za “Pozdrav” ili Grazzi za “Hvala”.
Velletta je zbijena, ali bez visokih zgrada. Ako se i izgubite centralni gradski trg St. George vam može poslužiti kao orijenit kuda dalje. Za danas, naš orijentir je spavanje jer je dan na izmaku, a sutra nas čeka nove istraživanje okoline Vallette i vožnja užurbanim malteškim ulicama.
***
Vrijeme je za roadtrip
***
Naše putovanje traje ukupno 5 dana, a iako ne bih imao problem ostati samo u Valletti i bez obaveze landarati okolo, ipak tu sam sada i ne znam kada opet pa se odlučujemo za full aktivno i cjelodnevno istraživanje ostatka Malte.
Za početak se odlučujemo za popularnu turu koja nas vodi “preko puta” Vallette, a to je “three city” tura. Danas je još toplije nego jučer, ali ipak krećemo u istraživanje. Za dolazak u tri gradića s druge strane zaljeva imate dvije opcije, prva regularni ferry koji vas za 10ak minuta preveze na drugu stranu, ili popularni turistički čamac koji Maltežani nazivaju dgħajsa.
Ubrzo stižemo u Birgu, koji ima ugodnu, ali dosta mirniju atmosferu u odnosu na Vallettu. Kao i u ostalim malteškim gradovima, i ovdje sve možete obići pješice, a grad izgleda kao mjesto mirnog života uz pokojeg turistu u uskim uličicama. Zanimljivo je koliko je atmosfera ovdje drukčija iako smo svega nekoliko stotina metara udaljeni od vreve Vallette.
Birgu, kao i ostala dva grada u ovoj turi, Senglea i Cospicua, kriju mirne, lijepe ulice, raskošne crkve i katedrale i restorančiće.
Malo smo se “prešli” i Birgu nam neplanirano oduzima više vremena nego smo planirali pa se odlučujemo za “one city” turu, a da druga dva grada dobiju svoju šansu idući put.
Vrijeme je za bježanje uz gradske vreve i obilazak unutrašnjosti Malte. I ovdje imate dvije opcije na raspolaganju, a to je da koristite gradske buseve ili da rentate skuter ili auto. Za nas jedini izazov predstavlja vožnja na lijevoj strani, zbog čega je potrebno vrijeme da vam mozak skopča gdje i kada gledati na lijevu i desnu stranu. Drugi izazov je lokalna vožnja, no ako ste se naučili voziti s agresivnim vozačima na Balkanu, Malta vam neće biti veliki problem. Maltežani, kao da i vožnji pristupaju podjednako spontano kao i drugim stvarima u životu, ali ipak voze sporije, međutim sirena je tu da se koristi, kad treba i ne treba.
Ovo putovanje je od početka poprilično opušteno tako da ništa nismo bukirali unaprijed, pa ni auto. Odlučujemo da ne iskušavamo sreću skuterom i pronalazimo jedinu rent a car agenciju s iole ok referencama u Valletti – na kraju je sve bilo ok.
Mala Kia izgleda baš kako smo i očekivali u rent a car agenciji, malo izlupana sa strana, mala potrošnja goriva i to je je sve što vam treba (na Malti ćete primijetiti dosta izlupanih auta, ali izgleda da niko ne mari). Sada je vrijeme da skontamo kako je voziti lijevom stranom (naslijeđe britanske vladavine), ali nakon početne nesigurnosti brzo shvaćamo da je poprilično ok i da, osim auto cesta kuda Maltežani jurcaju, ostatak Malte predstavlja tipičnu seosku vožnju kakvu imamo i kod nas, s tim da su lokalne ceste u Malti daleko lošije održavane i pune su rupa. Brzo napuštamo uzavrelost okoline Vallette i dolazimo do Mdine i Rabata, dva drevna malteška grada koji su top atrakcije.
Već i sami nazivi gradova jasno upućuju na arapsko naslijeđe, međutim i kroz ove gradove su protutnjale različite sile. Na Malti je ogroman broj automobila pa nas ne iznenađuje da i u top turističkim atrakcijama, koje bi inače mogle biti namijenjene samo pješacima, automobli zakrčuju put.
Međutim, ono što nas je iznenadilo jeste sistem parkiranja na Malti: naime, imate bijele, žute i plave trake. Bijele su slobodne za one koji nisu lokalci. Parking, ukoliko se i naplaćuje, a što je na Malti rijetkost, košta nekoliko eura za cijeli dan. Tamo gdje su parkinzi besplatni imate nešto kao “gratitude” plaćanje osobi koja je na parkingu, a nije zaposlena. Ovaj koncept nisam vidio dosad nigdje, a u prinicipu osobi koja obilazi parking date koliko želite (par eura npr.), iako niste dužni. Na znakovima okolo bude naglašeno da je parking besplatan, ali da možete dati određenu kontribuciju osobama koje se nalaze na parkingu.
Mdina i Rabat se nalaze jedan pored drugog. Za početak obilazimo manju Mdinu. Mdina je stari glavni grad Malte i sve je tiho i usko, uz pokoje vozilo ljudi koji žive unutar zidina ovog grada. Zidine nude pogled na cijelu Maltu, odakle vidite i dijelove otoka Gozo.
Katedrala sv. Pavla nalazi se u samom centru i impresivna je kao i ostale crkve koje smo vidjeli dosad. Za ljubitelje filma “Game of thrones” posjeta Mdini može biti pravi užitak jer su neke scene snimane čak i ovdje.
Odmah preko puta je Rabat, dosta veći drevni grad koji, za razliku od Mdine, izgleda kao da se u njemu odvija normalan život i da turizam nije jedina djelatnost. Dok je Mdina tiha i “instagram ready”, Rabat je opušten i prilagođen lokalcima.
Rabat je poznat i po katakombama svetog Pavla, mreži podzemnih tunela i grobnica koje su stari Rimljani koristili kao groblje. Iznad katakombi je naravno crkva svetog Pavla, a izgleda da svako selo i gradić na Malti ima crkvu posvećnu sv. Pavli. Ipak, oba grada su malena i jednostavna za obići tako da se ne zadržavamo dugo nego nastavljamo prema malteškim plažama.
***
Jadran je ipak Jadran
***
Izgleda kada jednom osjetiš miris bora na usamljenim jadranskim kamenim uvalicama, teško je doživjeti regularne plaže, pa tako i one na Malti. Do nekoliko malteških plaža dolazimo vožnjom kroz usamljena sela u unutrašnjosti.
Google nam za početak preporučuje plažu pod nazivom Riviera, međutim ostajemo razočarani. Nije ona nužno loša, ali navika je zeznuta stvar i pijesak me ne privlači pretjerano.
Druga stvar je jak miris gline, ali dobra stvar kod ove plaže je lijep vidikovac tako da se, nakon kratkog brčkanja, odlučujemo za polazak dalje u istraživanje ostalih plaža. Put nas opet vodi preko malteških sela na drugu stranu otoka, sve do Pembroke-a gdje provodimo nekoliko sati i gdje nam se plaža više sviđa. Ipak, na naše iznenađenje vrijeme se uskoro kvari i sunce nestaje, tako da naše avanture po malteškim plažama završavaju ranije nego smo planirali jer su vjetar i valovi postali neumoljivi.
Zaključujemo brzo da je Malta za istraživanje, ali ne i destinacija za kupanje. Barem ne za nas.
***
Vrijeme je za Gozo
***
Uspjeli smo vratiti auto bez ogrebotina i incidenata, što nam ulijeva samopouzdanje za posjetu Gozu, drugom malteškom otoku, koji je dosta ruralniji i tiši u odnosu na glavni otok. Do Goza vas vodi express ferry s kojim stižete za 40ak minuta. Rekoh da je ovo putovanje dosad bilo spontano, no ipak nemojte napraviti istu grešku kao ja: bukirajte kartu unaprijed, pogotovo ukoliko putujete na Maltu usred turističke sezone. Iako imate ferry na svakih sat vremena, mjesta se brzo popunjavaju tako da se dolazak 15 minuta prije polaska nije isplatio i izvisili smo pa smo morali čekati sat vremena prije iduće vožnje.
Pri dolasku na Gozo brzo shvaćamo da koristeći buseve nećemo vidjeti ništa, tako da uzimamo jedino slobodno auto (45 eura dan) i krećemo u vožnju. Za razliku od jučerašnje vožnje automatikom lijevom stranom, vožnja s mjenjačem na lijevoj strani se pokazuje kao malo veći izazov pa mi treba neko vrijeme dok upravim mijenjanje brzina lijevom rukom.
Gozo je također prazan, bez šume, a nakon napuštanja luke dočekuje nas nekoliko manjih sela kroz koja prolazimo. Maltežane izgleda ne zanimaju pretjerano ruralne ceste tako da prolazimo dosta lošim cestama provlačeći se kroz uske ulice. Već se osjećam slobodnije vozeći pa počinjem uživati u lijepim, ali pustim malteškim predjelima.
Naša prva stanica je glavni grad Goza, a to je grad Victoria.
Victoria, ranije poznata također pod imenom Rabat, je glavni i najveći grad otoka. Grad se nalazi u samom centru Goza (obale Goza nisu pretjerano naseljene), a glavna atrakcija je Citadela koja se nalazi odmah iznad grada.
Ispod Citadele, se nalazi pijaca, kafići, pekare i lokalne radnje gdje možete probati lokalne specijalitete, a naravno u pitanju je sir, i dakako lokalna vina.
Ne zadržavamo se dugo u Victoriji jer smo svakako propustili jedan ferry zbog gužve pa idemo dalje vijugavim cestama, na plažu Ramla, koja je jedna od popularnijih plaža na otoku.
Ipak, više sam impresioniran Blue Hole-om. Do Blue Hole-a se spuštamo kamenim stazama preko stijena: mjesto nije baš najpristupačnije, ali vidimo da tu ima i kupača. Dan je dosta vjetrovit i more je valovito pa radije uživamo u ljepotama stijena koje se nalaze oko nas.
Neke popularne lokacije i atrakcije sam svjesno propustio, poput Blue Lagoon ili cjelodnevne vožnje party brodovima oko otoka. Ovo putovanje sam iskoristio za opušteno istraživanje lokalnih atrakcija, ali primarno za uživanje u onim stvarima koje mi se najviše svide, bez da moram trčati i vidjeti sve. Neke navike se očigledno s godinama mijenjaju. 🙂
I pet dana je proletjelo brzo i po prvi put u nekoliko godina mi je žao vratiti se kući. Imam snažan osjećaj da će me Malta vidjeti u ne tako dalekoj budućnosti.
***
KRAJ
AnGo trips 